Osnovna škola Ljubljanica Zagreb

 Trešnjevka 1928. godine 

 20 godina poslije ovdje nastaje naša škola

Remiza i Pongračevo naselje na zračnoj snimci iz 1928. godine.

Uz donji rub vidi se križanje Selske i Končareve. Na pravokutniku između kuća u sredini danas se nalazi park i blok između Mandićeve, Lošinjske, Puljske i Pazinske ulice. Naselje u gornjem lijevom uglu uz potok je Terdica, na mjestu današnjeg parkirališta tvornice Končar i početka ulice Višnjevac.

POVIJEST ŠKOLE

50-e

  Škola, koja se prvotno zvala VIII. osnovna škola imala je osam razrednih odjela u osam učionica. Školske godine 1949./1950. u školsku zgradu useljava Škola učenika u privredi trgovačkog smjera. Nastava za osnovce odvija se u jednoj smjeni, a srednjoškolci su u drugoj.

  1950.godine Josip Poldrugač dekretom je postavljen za upravitelja, a prva upraviteljica bila je Ana Kovačević, učiteljica.

  Škola uskoro mijenja naziv i postaje XXVII. osmogodišnja škola Ljubljanica. Iz školske Spomenice saznajemo kako je izgledao prostor oko škole:

 "Kulturni i estetski izgled škole privlači ne samo djecu, nego i njihove roditelje, zato je bilo potrebno prvenstveno urediti školski prostor koji je naličio pustari po kojoj su pasle krave i koze. Školska zgrada je stršila osamljena, bez ograde, okružena barama iz kojih se širio smrad."

  Dobrovoljnim radom, u kojem su sudjelovali i učenici, uređen je park oko škole s malim sportskim igralištem. Premalen školski prostor, a puno učenika, problem je mnogih narednih godina.  1954. godine uvedena je kanalizacija, a u lipnju 1955. i vodovod. Broj učenika naglo raste, tako da u šk.g. 1953./1954. ima 20 razrednih odjela s 802 učenika.

 1956. započela je dogradnja sjevernog krila školske zgrade. Na južnoj strani gradi se gimnastička dvorana. Tijekom cijele školske godine nastava se održava uz buku strojeva i skučen učenički prostor. 21. listopada 1957. škola je započela rad u novim prostorijama (13 učionica - 1004 učenika).

60-e godine

  1962. škola je preimenovana u OŠ Sava Kovačević (po narodnom heroju), a već sljedeće školske godine ima 1433 učenika i postaje jedna od najvećih škola u gradu. Broj učenika stagnira izgradnjom škole u susjednom naselju Voltino, gdje odlaze raditi učitelji iz naše škole.

Noću 25. na 26. listopada 1964. grad i školu zadesila je katastrofa kakva se ne pamiti  : nabujala Sava poplavila je kilometre površina perifernih dijelova grada. Iste noći škola je poslužila kao stacionar za smještaj stanovnika ugroženog jarunskog područja. Vodena je stihija rušilačkim naletom prodrla i u školske prostorije. Materijalna je šteta bila velika, a nastava se mogla održavati samo na katu. Zahvaljujući svesrdnoj pomoći drugih škola i dobrih ljudi, sve se ubrzo vratilo u normalu.

70-e i 80-e godine

Burne godine života škole sada su iza nas. Ustalio se broj učenika, kretao se oko brojke 500.

 Ratne 90-e godine

Školska godina 1990./91. prva je godina u samostalnoj nezavisnoj Republici Hrvatskoj. Mijenja se i naziv škole; vraćeno joj je ime OŠ Ljubljanica. Početak šk.godine s 2. rujna prebačen je na 9. rujna zbog moguće opasnosti od bombardiranja grada. Razmatra se program rada škole u ratnim uvjetima. Učitelji dobivaju detaljne upute o ponašanju u slučaju zračne uzbune. Ustrojen je krizni štab škole. Podrumska prostorija - blagavaonica pripremljena je za privremeni boravak učenika za vrijeme uzbune. Pripremljene su zalihe hrane, sanitetskog materijala za pružanje prve pomoći i zaštitne maske. U našu školu, kao i mnoge zagrebačke, stižu novi učenici, prognanici iz okupiranih dijelova Hrvatske i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Mnoge humanitarne akcije karakteriziraju ovo razdoblje, u koje su se uključili i učitelji i učenici naše škole.